Što su to dječje gliste?
Male dječje gliste, latinskog naziva Enterobius vermicularis (tako je naznačeno i na nalazu ako ga imate), paraziti su iz skupine crva čiji su jedini prirodni domaćini ljudi. Infekcija malom dječjom glistom izaziva bolest koja se još naziva i enterobijaza te spada u jednu od najčešćih i najraširenijih parazitarnih infekcija u svijetu, a najviše se javlja kod predškolske i školske djece.
Životni ciklus male gliste bitno je opisati kako bi se razumio način infekcije i širenja bolesti.
- Prvi kontakt je unošenje jajašaca, koje sadrže ličinke, u tijelo bilo udisanjem ili oralnim putem. Nakon što ličinka uđe u probavni trakt čovjeka, nastavlja se razvijati u tankom crijevu, gdje se nakon 15 do 43 dana razvije u zrelu jedinku koja se može razmnožavati, a životni vijek joj je oko 2 mjeseca.
- Odrasle jedinke izgledom podsjećaju na tanke bijele končiće sa savinutim krajem, duljine 5-13 mm. Odrasle oplođene ženke nose oko 10 000 jajašaca te se spuštaju niz debelo crijevo do analnog otvora kroz koji izlaze i polažu ih u području analne, perianalne i genitalne regije, najčešće noću, što može izazvati intenzivni svrbež – najčešći simptom infestacije glistama.
- Položena jajašca sadrže ličinke koje već nakon 4 do 6 sati postaju invazivne, a na vanjskim površinama izvan domaćina mogu preživjeti između 2 i 3 tjedna. I na taj način začarani krug se zatvara.
Zaraza je moguća izravnim putem – unošenjem jajašca u usta preko prljavih ruku te neizravnim putem preko zagađenih predmeta, najčešće igračaka, posteljine, rublja itd. Moguća je i zaraza udisanjem jajašaca koja lebde u zraku u prostoru gdje zaražena osoba boravi, a česta pojava su i autoinfekcije (ponovno inficiranje unoseći jajašca iz analne regije preko prljavih ruku).
Najčešći simptomi zaraze dječjom glistom su:
- svrbež analne, perianalne i genitalne regije
- nemiran san i/ili nekontrolirano mokrenje u snu
- bol u trbuhu
- razdražljivost
- u težim slučajevima moguć je razvoj upale mokraćnih puteva, rodnice, sekundarne bakterijske infekcije (nastaju oštećenjem kože i sluznica zbog svrbeža)
Kod pojave prvih simptoma nužno je dijete odvesti pedijatru te što prije započeti terapiju.
Kako bi se iskorijenila sva jajašca i onemogućila ponovna zaraza, svi članovi obitelji također trebaju u isto vrijeme započeti terapiju, bez obzira imaju li simptome ili ne.
Ako je potvrđena zaraza, oboljelo dijete je potrebno isključiti iz vrtićke/školske skupine te obavijestiti voditelja grupe i ostale roditelje o mogućem širenju zaraze, a ako se pokaže da je zaraženo više djece u skupini potrebno je obavijestiti i epidemiološku službu.
Potvrda zaraze dječjom glistom odvija se uzimanjem perianalnog otiska pomoću ljepljive trake koji se uzima ujutro nakon ustajanja, a prije tuširanja. Potrebno je raširiti stražnjicu te zalijepiti ljepljivu traku preko analnog otvora uz blagi pritisak. Traka s uzorkom se zalijepi preko predmetnog stakalca i istog dana dostavi u laboratorij gdje se pod mikroskopom provjerava prisutnost jajašaca.
Kako se riješiti dječjih glista?
Liječenje enterobijaze je učinkovito, a terapija izbora je mebendazol kojeg propisuje pedijatar, odnosno liječnik obiteljske medicine. Liječenje je potrebno ponoviti nakon 14 dana kako bi se osiguralo da su istrijebljene sve potencijalne gliste koje su se u međuvremenu razvile iz jajašaca.
Nažalost, uz terapiju mebendazolom, potrebno je iskorijeniti i jajašca koja su se nastanila kod kuće, kako bi se isključila mogućnost ponovne infekcije, što iziskuje upornost, a često može biti frustrirajuće.
Potrebno je svaki dan mijenjati i prati posteljinu (minimalno 60 °C) pidžamu i odjeću koja se nosi. Sve izglačati ili sušiti u sušilici.
Prilikom skidanja posteljine i odjeće ne istresati je (kako jajašca ne bi završila u zraku), lagano je skupiti i staviti na pranje.
Oprati sve igračke s kojima je dijete bilo u kontaktu, dezinficirati ostale površine, svakodnevno provjetravati prostorije, usisavati i prati podove.
Sobu u kojoj dijete boravi (soba u kojoj spava) zadnju čistiti. Krpe oprati na 60°C i ne koristiti ih za druge prostorije.
Ujutro odmah po buđenju istuširati djecu kako bi se sva jajašca položena u toku noći isprala.
Osobna higijena uključuje:
- svakodnevno temeljito pranje ruku sapunom i vodom, pogotovo prije jela, nakon obavljanja nužde i mijenjanja pelena,
- sušiti ruke papirnatim ručnicima za jednokratnu upotrebu,
- održavanje noktiju kratkim i urednim,
- izbjegavanje griženja noktiju i češanja oko anusa,
- redovito tuširanje,
- ne dijeljenje ručnika s ostalim članovima obitelji.
Ove pojačane higijenske mjere preporučuju se kroz barem 6 tjedana.
Ne zaboravite da su male dječje gliste vrlo česta zaraza među djecom i da nisu štetne. Uzimanjem lijekova i pridržavanjem savjeta za prevenciju, učinkovito ćete ih se riješiti.
Izvori:
www.zzjzdnz.hr. (n.d.). Mala dječja glista (Enterobius vermicularis). [online] Available at: https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/prevencija-zaraznih-bolesti/mala-djecja-glista-enterobius-vermicularis.
Centers for Disease Control and Prevention (2019). CDC – DPDx – Enterobiasis. [online] Centers for Disease Control and Prevention. Available at: https://www.cdc.gov/dpdx/enterobiasis/index.html.
Prashanth Rawla and Sandeep Sharma (2019). Enterobius Vermicularis (Pinworm). [online] Nih.gov. Available at: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK536974/.
www.sciencedirect.com. (n.d.). Enterobius vermicularis – an overview | ScienceDirect Topics. [online] Available at: https://www.sciencedirect.com/topics/pharmacology-toxicology-and-pharmaceutical- science/enterobius-vermicularis.
Autorica članka: mag.pharm. Antonija Nucak
